Lokacija: Vlasenica
Logor „Sušica“ na području općine Vlasenica uspostavljen je krajem maja i bio je u funkciji do kraja septembra 1992. godine, a njime je upravljala vojna i lokalna policija u Sušici. Od nastanka logora do oktobra te godine 8.000 Bošnjaka civila i ostalog nesrpskog civilnog stanovništva bilo je zatočeno u hangaru logora, a prosječno je u ovom malom prostoru boravilo 200 do 500 zatočenika.
Prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu: MKSJ) osuđeni su: Dragan Nikolić, Momčilo Krajišnik, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Mićo Stanišić i Stojan Župljanin. Optuženi Slobodan Milošević preminuo je prije izricanja presude. Neki od ratnih zločina za koje su navedeni osuđeni su genocid, progon, istrebljivanje, ubistvo, deportacija, seksualno nasilje, mučenje te drugi ratni zločini. Za počinjene zločine osuđeni su na ukupno 127 godina zatvora, uključujući i jednu doživotnu kaznu.
U logoru su bili zatočeni žene, djeca i muškarci. Žene su nakon nekog vremena prisilno premještene u obližnja „muslimanska područja“. Za razliku od njih, muškarci su bili zatočeni do zatvaranja logora, kada su prebačeni u veći zatočenički logor „Batković“ kod grada Bijeljina.
Zatočenice logora „Sušica“, među kojima su bile djevojke i starije žene, u brojnim navratima bile su seksualno zlostavljane i silovane od logorskih stražara, specijalnih snaga, lokalnih vojnika i drugih muškaraca kojima je bio dozvoljen pristup logoru. Tokom noći žene su bile izvođene iz hangara, odakle su odvođene u stražarsku kuću, objekte u okolini logora, hotel „Panoramu“, vojni štab te mjesta na kojima su obavljale prisilni rad. Zaštićeni svjedoci ST 153 i ST 082 u predmetu „Stanišić i Župljanin“ (IT-08-91) pred MKSJ-em svjedočili su kako je Dragan Nikolić u večernjim satima iz logora odvodio žene koje bi se kasnije vraćale uplakane, pocijepane odjeće i zamršene kose.
Ovo mjesto danas je jedno od mnogih neobilježenih mjesta stradanja. Inicijativa da se prostor otkupi i pretvori u spomen-sobu za žrtve logora nije zaživjela. Danas je ovo mjesto posjećeno tokom Marša mira od Turalića do logora „Sušica“. Ovo je ujedno i jedini oblik memorijalizacije kojim se obilježava stradanje i patnja više hiljada osoba svih životnih dobi.
